Izdanci hmelja vrlo su osetljivi, teško se čuvaju duže vreme i brzo venu zbog čega se moraju konzumirati odmah nakon berbe jer je svežina ključna za njihov ukus
Hmelj (Humulus lupulus L.) je u prirodi samonikla biljka koja raste na vlažnim mestima, uz rubove šuma gde se penje po grmlju i stablima, šikarama i živicama, uz reke i potoke.
Njegovi izdanci podsećaju na divlje špargle i vrlo su cenjeni. U Belgiji i Holandiji se prodaju i do 1.000 evra po kilogramu, piše East Fruit. Ipak, sve je popularniji i u drugim zemljama.
Ono što ih čini tako skupima je to što se hmelj većinom ne uzgaja za ove svrhe, nego ga pojedinci beru u svojoj okolini. Osim toga, vrlo su osetljivi, teško se čuvaju duže vreme i brzo venu zbog čega se moraju konzumirati odmah nakon berbe jer je svežina ključna za njihov ukus.
Preporuka je da se kratko termički obrade, a imaju ukus sličan kelju, s orašastom, ali i notom hmelja. Pripremaju se jednako kao obične špargle - dinstaju se na maslacu sa malo soli i limunovim sokom ili kratko kuvaju na pari. Odlično se slažu sa kuvanim krompirom, ribom i piletinom ili u omletu sa jajima.
Izdanci ove biljke nutritivno su vredni jer osim vlakana sadrže brojne vitamine i minerale, a najviše vitamin C i A, kao i kalijum. Bogati su antioksidansima zbog čega imaju protivupalna svojstva. Osim toga, sadrže i jedinjenje ksantohumol koji je delotvoran protiv nesanice, a pojedina istraživanja su pokazala da može biti delotvoran protiv nesanice, ali i raka dojke i prostate. Ovog jedinjenja ima najviše u šišaricama zrelog hmelja koji se koriste kao čaj.
Dobrobit ove biljke, kao i cena koju postiže, mogli bi da podstaknu male poljoprivrednike da pokrenu uzgoj na svom zemljištu.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka